ASHABI BOŽIJEG POSLANIKA - NAJBOLJA GENERACIJA... - Islamska zajednica Tuttlingen

Direkt zum Seiteninhalt

Hauptmenü:

ASHABI BOŽIJEG POSLANIKA - NAJBOLJA GENERACIJA...

Tekstovi

ASHABI  BOŽIJEG  POSLANIKA  -  NAJBOLJA  GENERACIJA  I  DESETORICA  ODABRANIH


كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللّهِ


„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio
: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete." Alu Imran, 110.  Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Zahvala Allahu pripada, Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju i svemu stvorenom smisao odredio.
Salavatima Muhammeda, a.s., selamimo, njegovu porodicu, ashabe njegove, sve iskrene sljedbenike njegovog puta i sunneta.
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio...
Navedeni kur’anski ajet o najboljem narodu govori i odnosi se cijeli Ummet i svako vrijeme, a najbolje vrijeme je vrijeme Allahovog Poslanika i njegovih ashaba, najboljom generacijom muslimana koja je Zemljom hodala.
Govoreći o svojim ashabima, u hadisu kojeg prenosi Ebu Seid El-Hudri, r.a., Poslanik, a.s., rekao je: „Ne govorite ružno o mojim ashabima, jer tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život, kada bi neko od vas podijelio sadake kao Uhud, ne bi postigao pregršt nekoga od njih, niti pola od toga!" (Ibn Madždže)
Svaki ashab bio je institucija za sebe. Svaki ashab bio je Ummet. Svi ashabi Božijeg Poslanika su
posebni i prepoznatljivi po nečemu, ali se desetorica izdvajaju. Desetorica kojima je nagoviješten Džennet, koji se zovu „Ašere-i mubeššere", a to su:
1. Ebu Bekr Es-Siddik, r.a., Poslanikov, a.s.,
saputnik Hidžre, njegov ashab u pećini Sevr, prvi halifa Hulefair-rašidina, ashab za kojeg je Muhammed, a.s., rekao: "Kada bi se izvagao iman Ebu Bekra sa imanom svih stvorenja, prevagnuo bi iman Ebu Bekra."
2. Omer ibn el-Hattab, r.a., koji je prihvatio islam nakon Hamze ibn Abdu-l-Muttaliba, r.a., do tri dana.
Prije njegovoga prelaska na islam Muhammed, a.s.
, je učio dovu: "Allahu moj, pomozi islam sa jednim od dvojice koji je Tebi draži: Omerom ibn El-Hattabom ili Amrom ibn Hišamom (Ebu Džehlom)!"
Allah dž.š. je islam pomogao sa Omerom ibn el-Hattabom, velikanom islama, koji je nakon smrti Ebu Bekra es-Siddika izabran za halifu, a u njegovo vrijeme hilafeta je došlo do velikog proširenja islamske države.
3. Osman ibn Affan, r.a., blagi, darežljivi i stidljivi ashab
„zbog čijeg stida se stide meleki".
Osman
je bio treći halifa Hulefair-rašidina.
4. Alija ibn Ebi Talib, r.a., četvrti halifa Hulefair-rašidina, neustrašivi ashab, muž h. Fatime i otac Hasana i Husejna, Poslanikovih unuka, ashab koji je kao dijete primio islam.
5. Seid ibn Zejd, r.a., koji je u vrijeme dok je bio namjesnik Damaska pisao pismo Ebu Ubejdi da umjesto njega za namjesnika postavi nekoga drug
og, kako bi se on priključio mudžahidima, jer mu je borba na Allahovome putu bila draža od namjesnikovanja.
6. Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a.,
veliki i neustrašivi vojskovođa, oslobodilac perzijskih riznica i junak Kadisijje.
7. Abdurrahman ibn Avf, r.a., koji je bio prepoznatljiv po svojoj odvažnosti i darežljivosti
do te mjere da ne bi htio leći dok ne bi podijelio sve što je imao, a Allah bi mu imetak stalno uvećavao. I često je plakao od straha pred Allahom zbog imetka koji je postizao i potom ga dijelio!
8. Talha ibn Ubejdullah, r.a.,
koji je prednjačio u džihadu i dobročinstvu, za kojeg je Poslanik, a.s., nakon Uhuda rekao da je on „šehid koji hoda po Zemlji."
9. Ebu Ubejde Amir ibn El-Džerrah, r.a.
, rječiti i povjerljivi ashab, koji je imao nadimak Emin ummeta.
10. Zubejr ibn El-Avvam, r.a.,
odvažni ashab koji je na Uhudu po naređenju Poslanika, a.s., ubio jednog od najhrabrijih mušrika, a u bici na Hunejnu mušrici su ispred njega bježali.
Spomenuta desetorica ashaba, imenom i prezimenom, su desetorica koji su poznati kao Ašere mubeššere – desetorica koje je još za života Poslanik obavjestio da su stanovnici Dženneta.
Vrijeme Allahovog Poslanika i njegovih ashaba je odavno prošlo.
Ashabi su ljudi koji su ima
li sreću i čija je sudbina bila da se rode i žive u vrijeme Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
Mnogi su se rodili u vrijeme Muhammeda, a.s., ali svi nisu bili ashabi, jer nisu slijedili Poslanika.
Njihova sreća da se rode u to doba bila je i njihova nesreća, jer su bili otvoreni neprijatelji islama i oni neće imati nikakva opravdanja na Sudnjem danu.
Nikakva opravdanja neće imati ni oni koji su
se rodili poslije a koji nisu slijedili Poslanika, ali će makar pokušati se opravdati da nisu vidjeli Božijeg poslanika, da se nisu rodili u to vrijeme.
A vrijeme kao vrijeme, uvijek isto, a najbolje vrijeme je vrijeme posljednjeg Božijeg poslanika i njegovih ashaba, ali je ono odavno prošlo.
Ovo je naše vrijeme, naš vakat i zeman.
U našem vremenu nema niti će biti Poslanika, jer se s posljednjim Božijim poslanikom završila misija poslanstva.
Mi nismo niti ćemo ikada biti ashabi.
Niko od nas neće biti u prilici da, kao pomenuta destorica, još za života sazna svoje mjesto koje mu je određeno i koje ga čeka u Vječnosti.
Ali, na žalost onih koji tako postupaju, mnogo je danas onih koji se ponašaju kao da im je Džennet obećan.
Da je drukčije razmišljanje od navedenog, vjerovatno bi strah i neznanje šta će se zbiti n
akon nestanka i prestanka ovog svijeta nagnalo mnoge da preispitaju sebe i svoje postupke. Ali, neki su sami sebe uvjerili da su spašeni i da pripadaju skupini koja će sigurno nastaniti džennetske predjele. Ponašaju se i djeluju kao da nikada neće račun polagati za ono što rade.
Istina je, po hadisu, da će iz Ummeta u Džennet ući, bez polaganja računa, skupina od sedamdeset hiljada ljudi. Međutim, pričom i ubjeđivanjem samog sebe u svoju odabranost se ne ulazi u tu odabranu skupinu. U toj skupini su odabranici Ummeta, najbolji od najboljih, a svima ostalima valja račun polagati. A ko to danas od trenutno živih sljedbenika Muhammeda, a.s., može uporediti sebe s nekim od ashaba njegovih?! Iman – vjerovanje Ebu Bekra na jednom tasu vage i iman svih stvorenja na drugom tasu vage, Ebu Bekrov iman bi prevagnuo. Talha je „šehid koji hoda po Zemlji". Osmanovog stida „se stide i meleki". Omera su se plašili i šejtani. Duga je lista ashaba čija imena i djela njihova izazivaju divljenje. A opet, ashabi se nisu nikada ponašali kao da znaju da im je Džennet siguran i obećan.
I opet, radili su dobro, ali su se najviše uzdali u Allahovu milost, jer im je Poslanik, a.s., u jednom hadisu rekao da niko ne ulazi u Džennet zbog svojih djela, već zbog Božije milosti.
- Pa ni ti, o
Božije poslaniče?!
- Ni ja,
rekao im je Muhammed, a.s.
A danas, mnogi se samo uzdaju u Božiju milost, ali se ne trude ničim da je zarade.
A milost Božija je nepregledna, ali je i kazna Njegova zastrašujuća.
Hutbu ćemo završiti hadisom koji daje svima nama
nadu, jer mi nismo ashabi Božijeg poslanika, ali jesmo njegov voljeni narod.
Muhammed, a.s., u jednom hadisu, kojeg mnogi učenjaci smatraju vjerodostojnim, rekao je: „O Allahu, saopći mome voljenom narodu da ga volim! Njegovi ashabi rekoše: - O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoj voljeni narod?
On reče: -
Vi ste moji ashabi – prijatelji i drugovi, ali moji miljenici su oni koji će doći poslije vas, vjerovat će mi, iako me neće vidjeti. Ko od njih uradi desetinu od onoga što vi radite, imat će nagradu kao vas sedamdesetorice, zato što vi imate drugove koji vas pomažu u slijeđenju pravog puta i imate mene kraj sebe, a oni to neće imati.“
Nismo niti ćemo ikad biti ashabi, ali iz hadisa saznajemo da svojim djelima možemo dostići makar približnu nagradu ashaba.
A na
nama je da sami izaberemo, da li da dobro radimo i uzdamo se u milost Božiju, ili da samo pričom govorimo da slijedimo Poslanika a od djela nemamo mnogo.
Svako za sebe bira i ima mogućnost izbora, ali svima nama će se presuditi na osnovu naših djela
, kakva god da budu.
O, Allahu, naši grijesi su veliki, ali mala količina Tvoga oprosta je veća od njih. O Allahu, oprosti veličinu naših grijeha sa malo Tvoje Milosti, a Svojom milošću nas obaspi i na Danu Sudnjem. Amin


 
Zurück zum Seiteninhalt | Zurück zum Hauptmenü